o nama

Naša vizija je vizija čovjeka koji se osjeća izvrsno u svom tijelu, koji živi ispunjen i sretan život, koji je iskoristio svoje neograničene sposobnosti, koji je povezan sa svojom prirodom, čiji arhetip živi i danas kroz čovjeka koji stvara i živi svoju svrhu.

KOJA JE NAŠA VIZIJA?

Čovjek je oduvijek bio dio prirode, ali se s vremenom udaljio i od prirode općenito, ali i od svoje istinske prirode. To je jasno vidljivo u vremenima u kojima živimo. Naši predci išli su u lov, bili su snažni, borili su se sa životinjama kako bi došli do hrane. Razvoj civilizacije kakvu poznajemo danas donio nam je napredak tehnologije koja nam omogućuje protok informacija u rekordnom roku, ali nas je, s druge strane, još više udaljio od nas samih i od našeg smisla i svrhe.

Vitruvijev čovjek Leonarda da Vincija slika je koherentnog životnog stanja, tj. jedinstva dva principa- materijalnog i duhovnog u čijem je središtu čovjek. Da Vinci je vjerovao da postoji idealan broj „phi“- Božji broj koji osigurava sklad i precizno podudaranje proporcija sa svime što je priroda stvorila.

Iz tog razloga, značenje slike nije samo simetrija ljudskog tijela, tj. ideala u proporcijama, kako se često mislilo, već je simbolika puno dublja, a predstavlja simetriju svemira u cjelini.

Svi smo mi unutar tog svemira povezani i svi smo stvoreni, ne zato da budemo savršeni, već da od onoga što nam je dano napravimo svoju najbolju verziju koja će onda zasigurno biti od koristi i pomoći drugima.

mare_i_draz_fitness_bjelovar

pridruži nam se!

Naša misija je VAMA pomoći da ostvarite SEBE. Kažu da promjena obično počinje s onim fizičkim, prije nego što se odlučimo zaroniti dublje u svoju nutrinu. Želimo biti dio vašeg puta brige o sebi, svom zdravlju, kako fizičkom, tako i mentalnom. Jedno bez drugoga ne ide, a mi smo tu da vas podržimo i da vam pomognemo te da skupa učinimo ovaj svijet jednim zdravijim i ugodnijim mjestom za život.

upoznaj naš tim

Dražen

Osobni trener, Bjelovar

Marija

Osobna trenerica, Bjelovar

draž

ISTRAŽIVAČKI DUH I LJUBAV PREMA POKRETU

Moja ljubav prema kretanju, tj. sportu rodila se još u osnovnoj školi kada sam trenirao nogomet i rukomet. Međutim, nisam se previše pronalazio u timskim sportovima, a htio sam biti fizički aktivan. Sa 17 godina prijatelj me upoznao s teretanom i zaljubio sam se na prvi pogled, upravo zato što je riječ o individualnom sportu u kojem sve ovisi samo o meni.

U većini slučajeva trenirao sam sam (prvih 6 godina), dolazio do informacija čitajući sve što je bilo dostupno, tražio i istraživao na internetu. Probao sam sve moguće dijete i prehrane, vrste treninga, a okušao sam se i u gimnastici jer me osobito zanimalo za što je sve ljudsko tijelo sposobno.

Nakon tih šest godina istraživanja, isprobavanja, pokušaja i pogrešaka, pronašao sam svog prvog mentora koji je bio učenik Vedrana Jakšića te sam od njega pokupio svo Vedranovo znanje vezano za bodybuilding. To učenje trajalo je dvije godine.

Tada sam htio ići u specijalnu policiju ili antiterorističku jedinicu jer sam se osjećao u potpunosti spreman za takve izazove. Što je nešto bilo zahtjevnije- to mi je bilo privlačnije. Smatrao sam da ne postoji nešto što ljudsko tijelo može- a da ja to ne mogu savladati. Međutim, moj problem s očima bio je veći od moje želje. Imam nistagmus od malena, gledam u križ i imam dioptriju, a oči sam operirao 4 puta. Iz tog razloga moje želje ostale su samo želje, ali moj trud, disciplina, predanost i ponekad tvrdoglavost, kao dio moje osobnosti, vodili su me stalno u istom smjeru od kojega više nisam mogao pobjeći ni da sam htio.

PRATIM NAJNOVIJE SPOZNAJE I SAZNANJA IZ SVIJETA FITNESA I PRIMJENJUJEM IH U PRAKSI

Premda moje oči nisu zadovoljavale stroge uvjete prolaska na prijamnim ispitima za gore navedena zanimanja, one su vidjele svijet na jedan malo drugačiji način te su ga pretočile u slike. Neko vrijeme sam slikao iz hobija (čak ponekad i iz zarade), ali najviše sam uživao slikajući ljudsko tijelo, a tako sam i fitness počeo gledati u umjetničkom smislu. Svoje znanje iz primarne struke (strojarstvo) spajao sam sa svojim znanjima iz fitnessa – prijenos sile u određenoj vježbi.

Kažu da u sebi imam neki usađeni osjećaj za ljudsko tijelo i istinsko razumijevanje onoga što radim. Vjerujem da je to zato što nisam štreberski tip, nego uvijek želim sve razumjeti i probati na sebi. Iz tog razloga moj put nije išao u smjeru kineziologije koja bi mi vjerojatno dala širi spektar znanja, ali ono ne bi bilo u potpunosti iskoristivo te sam se odlučio završiti edukaciju za fitness trenera u teretani. Htio sam se usko specijalizirati za ono što me zanima i u tome biti najbolji. Svaki dan čitam i učim od svjetski priznatih trenera te smatram da u potpunosti pratim najnovije spoznaje i saznanja iz svijeta fitnessa i primjenjujem ih u praksi kao osobni trener u Bjelovaru.

GDJE SE VIDIM U BUDUĆNOSTI?

Nakon niza godina bavljenja bodybuildingom, shvatio sam i njegove negativne strane, te sam pronašao ono što smatram optimalnim za sebe, ali i za klijente. Težim balansu u svemu: snazi, fleksibilnosti, mobilnosti, kontroli pokreta, estetici…

Ono što smatram najvažnijim je nenametanje ljudima svoje vizije. Nisu svi ljudi za sve te je bitno trening prilagoditi vježbaču, a ne vježbača treningu. Isto tako, u redu je ako netko vježba samo zbog izgleda, ali moja dužnost kao osobnog trenera je ne zapostaviti zdravstvene aspekte i stanja, vježbačevu funkcionalnost i mobilnost.

Nadam se pomaganju velikom broju ljudi te želim da spoznaju za što su sve sposobni te da maksimalno iskoriste svoje potencijale.

Hobiji su mi kickboxing i dresura pasa.

mare

KAKO JE SVE POČELO…

Pozdrav svima i dobro došli na našu stranicu! Ja sam Marija, rođena sam 17. srpnja 1984. godine u Bjelovaru. Završila sam Filozofski fakultet u Zagrebu (kroatistiku i romanistiku), a trenutno radim kao nastavnica u jednoj srednjoj školi u Bjelovaru i kao fitnes trenerica.

Otkako znam za sebe, imala sam zdravstvenih problema te sam uvijek bila „osjetljivo“ i boležljivo dijete. U osnovnoj i srednjoj školi imala sam velikih problema s alergijama i čestim upalama sinusa. Bila sam djelomično oslobođena tjelesne i zdravstvene kulture, tj. onih aktivnosti koje su podrazumijevale veću kardiorespiratornu izdržljivost. Na fakultetu su se pojavili i ginekološki problemi, tj. endometrioza zbog koje sam morala ići i na operaciju…

PRIJELOMNI TRENUTAK- ENDOMETRIOZA, NAPADI PANIKE, ARITMIJA

Smatram da je ta operacija bila prijelomni trenutak u mom životu. Tada sam ozbiljno počela razmišljati o tome da pod hitno moram uvesti promjene u svoj životni stil koji, do tog trenutka, nije imao reda, a svodio se na jako lošu prehranu i život bez fizičke aktivnosti.

Za boravka u bolnici odlučila sam da ću prestati pušiti i da ću zdravo živjeti. No, što to zapravo znači ŽIVJETI ZDRAVO? Upravo me to pitanje dovelo do gomile informacija, ali i dezinformacija te sam upravo tada, u 21. godini života, u Petrovoj bolnici, započela svoje putovanje koje traje već 17 godina. U svemu tome sam se i pronalazila i gubila. Držala se određenih uvjerenja neko vrijeme pa onda uvidjela da to ipak nije u potpunosti tako kako sam mislila da je, te da nešto što funkcionira na jednom čovjeku, neće nužno funkcionirati i na nekom drugom.

Tijekom studija susrela sam se, nažalost, i s napadima panike zbog kojih sam još više i dublje promišljala o sebi i o tome kako si pomoći.

Uz napade panike došle su i tahikardija i aritmija, doduše, ona bezopasna, ali ja sam ih subjektivno jako osjećala i zbog njih često završavala na hitnoj. Pred sam kraj studiranja proživjela sam i bolesti i smrt unutar bliže obitelji, a sve to snažno je utjecalo na mene jer sam htjela pomoći svojim bližnjima, ali i sebi. Ukratko, nisam bila dobro.

Gomila kupljenih knjiga, isprobanih prehrana, bez glutena, bez laktoze, bez mesa… Probala sam uistinu svašta, sve dok nisam pronašla ono što je za mene bilo optimalno i dugoročno održivo. Danas se toga držim, jedem sve, ne branim si ništa, ali biram kada i u kojoj količini.

Usput, endometrioza je sklona recidivima. Meni se nikada nije vratila. Napadi panike su prestali. Vjerujem da je to zbog mog trenutnog stila života, ali i zbog znanja kojega sam stjecala dugi niz godina.

OD TERETANE PREKO PILATESA, AEROBICA, FUNKCIONALNIH TRENINGA DO…TERETANE

Ljubav prema željezu, kako to poetično volim reći, počela je još u osnovnoj školi kada sam sa svojom prijateljicom, na nagovor nastavnika tjelesnog, zakoračila u Dado gym u Bjelovaru. Pojma nisam imala što radim, bilo mi je često neugodno, ali divila sam se ljudima koji su bili disciplinirani i dolazili redovito. To je bio jedan drugi svijet u kojemu zaboraviš sve svakodnevne brige te imaš samo jednog protivnika- sebe. Ponekad protivnika, a ponekad suigrača.

U međuvremenu sam odustala od teretane (jer sam se gubila po spravama i nisam znala što radim i zašto to radim) te sam, kroz dugi niz godina, išla na sve moguće vrste grupnih treninga koje postoje, a neko vrijeme sam išla i na tae kwon do. Grupni treninzi su mi bili zanimljivi zbog druženja i natjecateljskog duha, ali i dalje nisam znala što radim i zašto radim to što radim. Ali tada mi je to i odgovaralo- da netko misli umjesto mene. Bilo je i perioda kada uopće nisam trenirala (faza napada panike, bolesti bližnjih…).

S vremenom, stvari su počele sjedati na svoje mjesto, počela sam biti redovita na treninzima, bila sam disciplinirana što se prehrane tiče, počela sam trčati, o čemu prije (zbog alergija) nisam mogla ni razmišljati… Međutim treninzi na koje sam išla bili su previše iscrpljujući te su se svodili na veliku potrošnju kalorija te nisam znala da nije baš pametno imati takvu vrstu treninga šest puta tjedno. I to me koštalo. Dobila sam mononukleozu. Rekla mi je doktorica da sam „ulovila zadnji vlak“. Tada sam imala 34 godine.

ULAZAK U SVIJET FITNESSA, FITNES UČILIŠTE, PRIZNANJE ZA IZVRSNOST

Na Fitness učilištu bila sam prava štreberica te sam stvarno puno učila i skupljala dodatno znanje sa svih strana- najviše komunikacijom s kineziolozima i trenerima.

Uzimala sam privatne treninge kod poznatih i renomiranih trenera te od njih učila tehniku izvođenja vježbi i „cake“ kojih nema u knjigama. Učilište sam završila s posebnim priznanjem koje dobivaju najbolji polaznici- a to je CERTIFICATE OF EXCELLENCE.

Nakon toga, slijedile su i druge edukacije, a neke od nih su Mentalni trening za trenere, Motus Melior seminari kod profesora Markovića, Kongresi Fitness učilišta, a trenutno završavam i nutricionizam.

 

GDJE SE VIDIM U BUDUĆNOSTI?

Vidim se u bilo kakvom obliku pomaganja ljudima.

Želim da ljudi budu zdravi i sretni, da se dobro osjećaju u tijelu koje su nastanili.

Bilo kroz fitness, prehranu, meditaciju ili sinergiju svega navedenog. U budućnosti, voljela bih upoznati svijet ayurvedskog liječenja, posebno me zanima neuroznanost, placebo, povezanost čovjeka s prirodom, ono tajno i mistično, nesvjesno u nama.